Njemački porculan
Tijekom 17. stoljeća nizozemska Istočnoindijska kompanija opskrbljivala je Europu porculanom s Dalekog istoka. Posebnu sklonost prema tim dragocijenim predmetima imale su vladarske kuće u Njemačkoj. Nije stoga čudo da se upravo u Meissenu otvara prva europska manufaktura porculana - Saska jekrajem 17. i početkom 18. stoljeća europski centar rudarstva i metalurgije, a saski izborni knez August Jaki jedan je od najvećih europskih ljubitelja i kolekcionara orijentalne umjetnosti. Na njegovu dvoru već 1701. godine započinju sustavna istraživanja čiji je cilj bio otkrivanje tajne dobivanja porculana. Alkemičar Johann Friedrich Böttger i fizičar Ehrenfried Walther von Tschirnhaus uskoro uspijevaju dobiti smjesu najsličniju kineskom porculanu. U Dresdenu je već 1710. godine kraljevskim dekretom osnovana prva europska manufaktura porculana koja se iste godine seli u Meissen u dvorac Albrechtsburg gdje će ostati sve do 1865. godine.
Unatoč strogim zabranama otkrivanja arkanuma – tajne dobivanja porculana, već od 1719. godine počinje proizvodnja porculana u manufakturi Claudiusa Inocentiusa Du Paquiera u Beču, a ubrzo slijede manufakture u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Sredinom 18. stoljeća utemeljen je cijeli niz njemačkih manufaktura; 1746. godine počinje proizvodnja porculana u Höchstu, 1751. godine u Berlinu. Njemački porculan Muzeja Marton predstavljen je proizvodima manufaktura Meissenu, Berlinu i Höchstu. Posebnu pozornostzaslužuju šalice i tanjurići - trembleuse iz Höchsta kao rijetkost na našim prostorima.