Veljko Marton rođen je 1950. godine u Zagrebu, gdje je i zaključio svoju naobrazbu, diplomiravši na Ekonomskom fakultetu. Već u ranoj mladosti pokazuje velik interes za umjetnost uopće, redovito posjećuje izložbe i muzeje u domovini i inozemstvu, kamo odlazi kao nadareni sportaš. U studentskim danima iskazuje sve veći interes za predmete umjetničkog obrta i počinje ih kupovati, prvo u Zagrebu preko oglasa u novinama, a zatim i drugdje, gdjegod mu se pružila prilika. Za svo to vrijeme konzultira stručnu literaturu, te ima točno zacrtane vremenske i geografske okvire u kojima želi utemeljiti kolekciju. Za njegov izlagački početak bila je odlučujuća je kupnja devetnaestostoljetne samoborske kurije početkom osamdesetih godina.

Nakon njenog uređenja, ondje se seli s obitelji, a zbirka, koja je već poprimila impozantne razmjere, konačno dobiva primjereni okvir. Veljko Marton je strastveni kolekcionar, ali i uspješan poduzetnik, te kao takav pomno odmjerava kupnju svakog antikviteta, ne zanemarujući pritom značenje pojedinog predmeta i njegovo mjesto u kontekstu Kolekcije.

Vođen razumom poslovnog čovjeka, a strašću kolekcionara, Veljko Marton se čvrsto drži svoje osnovne zamisli: iza sebe ostaviti trag budućim naraštajima, prema kojima osjeća dužnost. Početak skupljanja antiknog namještaja vremenski se gotovo poklapaju s početkom Martonovog kolecionarstva, a kvalitetu postupno prikupljenih predmeta prati i kontinuiran rast poznavanja materije posredstvom pomnog proučavanja stručne literature, posjeta aukcija, te susreta s drugim kolekcionarima. Danas se Veljko Marton može pohvaliti kolekcijom od gotovo 2000 eksponata. U samoborski muzej, koji udomljava tek njen dio, neprekidno hodočaste nebrojeni posjetitelji. Pasioniranog Martona obilježava još jedna, za današnje kolekcionare sasvim neuobičajena osobina- potreba da potvrdi kako Hrvatska i svojom umjetnošću pripada srednjoeuropskom kulturnom krugu, te težnja da pronađe što više predmeta koji to dokazuju.