Srebro
U vrijeme  rokokoa naglo raste potražnja za stolnom srebrninom; ono više nije bilo  korišteno samo za izlaganje u vitrinama ili na stolovima aristokracije u svrhu  pokazivanja statusa i moći vlasnika, već se počelo koristiti i za posluživanje  hrane. Srebro iz razdoblja neoklasicizma i empirea bilo je inspirirano antikom.  Forme su potpuno čiste sa izduženim, elegantnim konturama i visokim ručkama,  dok je ukras bio krajnje suzdržan. U razdoblju empirea, osim srebra, iznimno  popularna je i pozlaćena bronca, a ponajbolji primjerci su zasigurno francuske  provenijencije. Pozlaćeni i patinirani svijećnjaci s karijatidama koje nose  gornje dijelove svjećnjaka karakteristični su za razdoblje oko 1800-te godine.
  
  Austrijsko  srebro iz razdoblja rokokoa i neoklasizicma, a osobito iz vremena napoleonskih  ratova, slabo se očuvalo do današnjih dana. Razlog tome je dodatni porez koji  je na početku 19. stoljeća uvela Habsburška Monarhija na prodaju srebra i  srebrnine, podjednako za građanstvo i Crkvu. Iako se od ovih restriktvinih  mjera postupno odustalo, one su nepovoljno utjecale na proizvodnju i trgovinu srebrom  i zlatom početkom stoljeća, koja je dovela do smanjenja broja radionica i  teških uvjeta u obrtu u cjelini. Ipak, unatoč svemu, Beč je ostao središte  proizvodnje srebra najviše kvalitete, u izradi i dizajnu,  dok je postepeno rasla proizvodnja srebra i u  manjim gradovima diljem carstva.
  
  Najveći dio zbirke  metala u kolekciji Marton pripada razdoblju bidermajera, dok manji broj komada  potječe iz osamnaestog stoljeća, razdoblja rokokoa i neoklasicizma.






