Iako je porculan otkriven u Kini prije više od tisuću godina, u Europi je proizvodnja započela tek početkom osamnaestog stoljeća. Počeci proizvodnje porculana u Rusiji vode ni više ni manje nego do cara Petra Velikog, čija se ljubav prema porculanu može vidjeti u ukrašavanju keramičkim pločicama kuhinje Monplaisir palače u Peterhofu. Njegova kćer, carica Elizabeta osnovala je prvu rusku tvornicu porculana u St. Petersburgu. Osnivanje ove plodonosne institucije omogućilo je otkriće darovitog znanstvenika Dimitrija Vinogradova 1747.-1748. godine.

Tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća u Rusiji je, kao i u ostatku Europe, vladajuća klasa diktirala umjetnički ukus. Kroz smjenu stilova, u ruskom porculanu možemo pratiti i ukus pojedinih vladara. Ruski porculan se odlikuje velikim servisima koje je naručivala neizmjerno bogata aristokracija. Orlov servis, koji je grof Grigory Orlov primio od Katarine Velike kao zahvalu za njegovu središnju ulogu u pomoći dolaska na prijestolje, savršen je primjer za to. Kada je nastajao, za servis je bilo naručeno preko 2 000 komada i mogu se samo zamisliti veliki troškovi i napor koje je zahtijevala proizvodnja. Zbog iznimnog upliva Katarine Velike pri njegovoj izradi, ovaj je servis imao veliki utjecaj na onovremenu proizvodnju.
Usko povezan uz burnu povijest svoje domovine, sudbina ruskog porculana je zauvijek promijenjena nakon Oktobarske revolucije u listopadu 1917. godine. Kaos koji je došao iz naroda, velika pobuna zbog godina patnje koje su obični ljudi pretrpjeli u rukama aristokracije rezultiralo je pljačkama i velikom štetom. Muzej Marton je sretan da u svom fundusu sadrži niz remek-djela ruskog porculana, kolekcije značajne po svojoj kvaliteti kao i po zemljopisnom položaju izvan Rusije.